ŠTO SE DOGAĐA KAD PRESTANETE JESTI ŠEĆER?

Zdravlje

Internetom kruže brojni izazovi u sklopu kojih se ljudi odriču konzumacije šećera na sedam, 10, 30 ili više dana.

Mnoge web stranice obiluju člancima u kojima se tvrdi da izbacivanje samo tog jednog sastojka može drastično poboljšati zdravlje. Influenceri objavljuju fotografije prije i poslije izazova i teško je ne doći na ideju da i sami isprobate šećerni detoks.

Nema sumnje da šećer treba jesti umjereno, ali jedan detalj niko ne spominje, a to je da ga je gotovo nemoguće u potpunosti prestati jesti.

Prvo, istina je da je pretjerana konzumacija šećera povezana s povećanim zdravstvenim rizicima. Njegovo dugoročno jedenje, u prevelikim količinama, može povećati rizik od bolesti srca, dijabetesa tipa 2 i drugih kroničnih stanja. Ali niko stručan ne savjetuje da ga potpuno izbjegavate, nego da njegov dnevni unos ne prelazi više od 10 posto ukupnih kalorija koje konzumirate.

U osnovi, čak i kad prestanete jesti šećer, i dalje jedete šećer. On se nalazi u voću, povrću, žitaricama i mahunarkama.

  • Svi se ugljikohidrati razgrađuju u šećer kad ih pojedemo. Naše tijelo probavlja i razgrađuje ugljikohidrate u glukozu, jednostavan šećer, koji se transportira kroz tijelo i mozak i pruža energiju – pojašnjava Alissa Rumsey, autorica knjige Unapologetic Eating, za Health.

Zato, kad se odlučite podvrgnuti detoksikaciji od šećera, ima smisla izbaciti dodani šećer i voće s visokim udjelom šećera. Jer kroz sve drugo što jedete i dalje ga unosite, ali u drugom obliku, prenosi Index.hr.

  • Pravila detoksikacije razlikuju se od osobe do osobe. Neki će izbaciti sve slatkiše ili desert, drugi pakiranu hranu koja također sadrži dodani šećer, a ima i ekstremnih primjera gdje ljudi prestaju jesti većinu ugljikohidrata – dodaje Rumsey.

Istraživanje objavljeno 2016. u magazinu European Journal of Nutrition usporedila je postojeća istraživanja o ovisnosti o šećeru, od kojih je većina provedena među glodavcima, i pokazalo se da šećer ne stvara ovisnost. Naravno, to ne znači da se isto odnosi na ljude, ali nije provedeno dovoljno drugih istraživanja da bi se stvorili bilo kakvi zaključci o tome može li šećer kod ljudi stvoriti ovisnost.

Ipak, moguće je osjećati da ste ovisni o hrani.

  • Obično ovisnost opisuju kao kombinaciju intenzivne želje, osjećaja nekontrole i čestog prejedanja. Zapravo je to biološki nagon koji ne možemo kontrolirati – ističe Rumsey.

No smatra da je taj osjećaj vjerovatnije rezultat ograničenja, nego ovisnosti.

  • Kad demoniziramo hranu i učinimo je zabranjenom, skloni smo povećanju želje za istom. Na kraju ćemo posegnuti za njom i osjećati se kao da nemamo kontrolu jer smo si je dugo uskraćivali i vjerujemo da je nakon ovog obroka ponovo nećemo jesti – dodaje.

Dijetetičarka Josee Sovinsky pojasnila je da će osjećaj žudnje za šećerom proći nekoliko dana nakon što ga ne konzumirate.

  • Naš mozak zahtijeva velike količine šećera u obliku glukoze. Kad ga nema dovoljno, nuspojave mogu uključivati ​​glavobolju, poteškoće u koncentraciji, vrtoglavicu, razdražljivost, tjeskobu i porast misli o hrani – pojašnjava Sovinsky.

Stručnjakinje se na kraju slažu da je intuitivno jedenje puno korisnije jer dovodi do boljeg odnosa s hranom.

  • Moj je savjet da si ništa ne zabranjujete. Štoviše, imajte slatku hranu u kući, a to će s vremenom umanjiti želju za njom. Želju za šećerom mogu suzbiti obroci koji sadrže sva tri makronutrijenta (ugljikohidrate, proteine i masti) – tvrdi Rumsey.

Usvajanje fleksibilnog načina razmišljanja po pitanju šećera je izvedivije, zdravije i realnije od još jednog 21-dnevnog izazova detoksikacije.