Terapija u doba karantene

Zdravlje

Svima su nam dostupni brojni izvori pomoći – od self-helpa i razgovora s prijateljima do afirmacija i psihoterapija putem online terapija i aplikacija

Izolacije i karantene, socijalno distanciranje, nikome od nas ova situacija nije draga ni prirodna. Pritom mislimo na cijeli planet – svi smo u istom problemu i iščekivanju da što prije prođe. Neki su introverti i vole biti sami sa sobom i kod kuće danima. Neki su ekstroverti i nedostaju im ljudi, događanja, izlasci i interakcija. Jedne i druge ponekad “opere” strah i što će biti i kada će “to” nešto biti.

Trenutačno se u Hrvatskoj aktiviralo puno psihologa i psihoterapeuta koji su se udružili kako bi ljude savjetovali i olakšali im situaciju. Pitali smo jednu edukatoricu i business coach stručnjakinju te jednu psihoterapeutkinju kako si najbolje pomoći u ovim vremenima. Ne postoji, naravno, čarobni štapić kojim će stres, anksioznost i crne misli nestati preko noći, ali važno je da ste spremni surađivati i priznati da vas nešto muči. I da znate da niste sami jer pomoć je svagdje oko vas.

Pokrenite tijelo

Hodajte, plešite, vježbajte jogu, aerobik, ples, pet Tibetanaca, skačite… Kad pokrenete tijelo, pokrenut će se i psiha. Nešto će se promijeniti. Fiziologija je naša psihologija. Um i tijelo su povezani. Najgore što možete napraviti jest ostati sjediti na kauču, prepustiti se i čekati da vas emocije do kraja preplave.

Uvježbajte tehniku abdominalnog, dubokog disanja

U stanju stresa dišemo kratko i plitko. Trbušnim disanjem dišemo donjim dijelom prsnoga koša, ali i trbuh se pomiče. Vježbajte ovu tehniku svaki dan pet minuta dok je potpuno ne usvojite. Udah je polagan i tih. Izdah je miran i traje dvostruko dulje od udaha. Zadržite dah nekoliko sekundi pa ponovite. Dodatno pomaže ako pustite meditativnu, laganu glazbu.

Tražite zagrljaj bliske osobe

Lagani dodir ili masaža također pomažu. Ljudski dodir je ljekovit. Vraća nas u djetinjstvo, u majčin zagrljaj gdje smo se osjećali zaštićeno, voljeno i sigurno.

Razgovarajte s nekim

Ako ste sami kod kuće, nazovite prijateljicu, susjedu ili tetku. Izgovorite na glas kako se osjećate. Zovite besplatni telefon za psihološku pomoć. Mnogo je novih linija otvoreno u doba korone. Redovito razgovarajte sa psihoterapeutom putem neke od online platformi. To nije prva pomoć, ali dugoročno je od velike koristi. Simptomi će se s vremenom smanjiti ili potpuno nestati.

Edukatorica i business coach Ana-Marija Vidjak, koja je završila i transakcijsku analizu, ima nekoliko savjeta za čitateljice Cosmopolitana i uči ih kako se prilagoditi novonastaloj situaciji:

Perfekcionizam je stresan

Bez obzira na to je li riječ o poslovnim zadacima kojima se bavimo od kuće ili pak savršenoj frizuri i noktima, blještavom kućanstvu ili nečem četvrtom, perfekcionizam u ovim okolnostima stvara dodatan stres. Zašto? Zato što je život u posljednje vrijeme sam po sebi neizvjestan i zahtjevan pa ako tome dodamo svoja visoka očekivanja, povećavamo rizik njihova neispunjavanja, a tako sami sebe možemo razočarati i dati si povod za samokritiku. Ovo su vremena u kojima je “dovoljno dobro” prihvatljivo, baš zato što je posljedica velikih promjena oko nas i nagle potrebe da se prilagodimo. Stoga, umjesto kritike, kako bi bilo da sami sebi kažemo: “Nekim aspektima svog života sada pridajem manju važnosti, no to je prirodno i ok. Teške su okolnosti i ne očekujem od sebe čudo.” A visoki standardi neka budu rezervirani za poštovanje, humanost i tolerantnost u svakome od nas, kako prema drugima, tako i prema sebi.

Ranjivi smo i nemamo kontrolu

Jedna od većih lekcija kojima nas koronavirus uči jest činjenica da smo ranjivi i da nemamo apsolutnu kontrolu nad svojim životom. Premda to nekima zvuči samorazumljivo i nemaju problema s tim, postoje ljudi koji se teže nose s tom istinom pa postaju tjeskobni jer se i inače 90 posto vremena oslanjaju samo na sebe i istinski vjeruju da kontroliraju sve aspekte svog života. U modernom društvu ranjivost se često smatra slabošću pa je i to jedan aspekt ličnosti koji smo skloniji prikriti (od sebe i okoline) nego prigrliti. Kako bi bilo da prihvatimo svoju tjeskobu, strah, neizvjesnost i nemir te si kažemo: “Normalno je da se tako osjećam, okolnosti su teške. Što me u ovom trenu može ohrabriti, utješiti?” Bilo da je to neka zabavna aktivnost, razgovor s dragim ljudima, meditacija, duga kupka… Znati što nam je potrebno i udovoljiti toj potrebi slično je kao kada uplašeno dijete prigrlimo i kažemo “prirodno je da si ranjivo proći će i ovo, tu sam za tebe…” Ta unutarnja djevojčica ili dječak živi u svakome od nas, važno je da ih čujemo i reagiramo iz onog dijela ličnosti koji je stabilan, zreo, ohrabrujući… kao što bismo to učinili da sretnemo uplašeno dijete na cesti. Potreba da se osjećamo sigurno je osnovna potreba ljudskih bića i upravo iz nje proizlazi želja za kontrolom okolnosti oko nas. “Ako kontroliram svoj život, sigurna sam”. No kada se vjerovanje o potpunoj kontroli nad vlastitim životom sudari s činjenicom da to nije tako, posljedice su nemir, strah i dodatni stres. Stoga je važno razlučiti na što možemo utjecati, a što je izvan tog dometa te usmjeriti djelovanje na ono područje gdje smo djelotvorni.  Na što istinski možemo utjecati? Vlastite misli i ponašanja, odnos prema bližnjima, poštovanje socijalne distance, odabir aktivnosti tijekom dana, količina vremena koje provodimo prateći novosti o epidemiji i slično – na to možemo utjecati. Ono na što ne možemo utjecati jest predviđanje koliko će ovakvo stanje trajati, kako se drugi ponašaju, što će se događati s našim radnim mjestom kad se sve vrati u normalu, kao i na mnoge aspekte budućnosti. To može posebno teško pasti osobama kojima je važno planirati vrijeme unaprijed i tako strukturirati svoj život. Nažalost, danas je više nego ikada neizvjesnost o tome kada će se naši planovi realizirati – jedina realna. Iz ovoga slijedi još jedna lekcija kojoj nas korona uči. Dobro je živjeti u sadašnjosti Inače se kaže da je život u sadašnjosti zdrav te da nas ispunjava upravo zato što nad njim imamo najviše utjecaja pa nam daje mogućnost da zadovoljimo svoje emotivne i psihološke potrebe, sada i ovdje. U razdoblju kada redovite poslovne aktivnosti ne oblikuju naš dan na uobičajen način, vjerojatno nam vrijeme protječe u ne baš konstruktivnim radnjama kao što su višesatno surfanje internetom ili gledanje TV-a. Stoga je važno stvoriti novu strukturu u ovim okolnostima. Umjesto da “čekamo da ovo prođe” te odcijepljeni od okoline ili sebe spavamo zakašnjeli zimski san, dobro je stvoriti nove dnevne aktivnosti i rituale, bez obzira na to je li riječ o poslovnim obavezama, novim virtualnim načinima druženja s obitelji ili prijateljima ili pak netom otkrivenom hobiju. Korisno je sve ono što nam puni baterije u ova izazovna vremena i pruža nam zadovoljstvo kad je riječ o vlastitim postignućima. Pa i onim malim.

Edukatorica Ana-Marija Vidjak preporučuje i vrlo korisnu afirmaciju: “U ovako velikoj promjeni ne postoje ‘ispravni’ osjećaji. Zato je prvi korak prihvatiti vlastitu reakciju na događaje kao prirodnu. I biti sebi uistinu dobar prijatelj.“

Podijeli