ŽIVOTNA PRIČA 22-GODIŠNJE STUDENTICE O BORBI S DIJABETESOM: ON MI JE POSTAO JOŠ VEĆA MOTIVACIJA

Zdravlje

Dvadesetdvogodišnja Adna Bešlija, da ima dijabetes tipa 1 otkrila je 2011. godine samo par dana prije njenog rođendana, u početku je mislila da se radi o bolesti koja traje nekoliko dana, a zatim je shvatila da se radi o životnom saputniku kojeg je prihvatila i naučila živjeti s njim.

Hayat

Bešlija kao sportistkinja i studentica na master studiju Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, nije dozvolila da dijabetes upravlja njenim životom, naprotiv, „uzela je svoj život u ruke“ i danas je trenerica odbojke, instruktorica skijanja i plivanja.

Vjeruje  da osobe oboljele od dijabetesa mogu, ako hoće, sve u životu, a ona svojim primjerom to i pokazuje.

Bešliju smo ugostili u studiju Dobar dan BiH.

Iako je vremenom prihvatila saznanje da ima dijabetes, kaže kako je saznanje te informacije najveći šok bio za njene roditelje.

  • Dijabetes sam otkrila 2011. godine, samo par dana prije mog 13. rođendana. Tada iskreno da vam kažem ni znala šta je dijabetes, mislila sam da je to neka bolest trajat će par dana i proći će. Međutim, vremenom kako sam se učila, šta je to i upoznavala se sa bolešću shvatila sam ustvari da je to moj životni saputnik i da će me pratiti cijeli život. Ja sam vremenom to prihvatila i prihvatila sam tu bolest. U početku zaista jeste to bio šok, pogotovo za moje roditelje i više možda nego za mene. Vjerujem da oni i nakon toliko godina oni još uvijek nisu to prihvatili i nisu se pomirili sa tom činjenicom.
Hayat

Pokušavali su joj objasniti da to nije strašno i da će se navići, jer to svako skoro ima u životu i postalo je normalno. Ali, u njima je vladala tuga.

  • U njihovim očima se vidjela tada tuga,  vidjela sam da to ipak nije toliko jednostavno i da to neće biti  toliko lagano – otkriva nam Adna.

Rijetko djelujemo preventivno, ali Adna ističe kako je prevencija upravo ono što je važno za svaku bolest a ne samo dijabetes, ne trebamo se zavaravati s floskulom „nije meni ništa“.

  • Treba da se preventivno djeluje na svaku bolest, ne samo na dijabetes tako da dijabetes nas tjera na zdrav način života. Svaka osoba prije nego što otkrije bilo koju bolest, ne samo dijebetes, treba da sam sebe tjera da se zdravo hrani, da bude tjelesno aktivan i bolje je spriječiti nego liječiti. Vjerujem da prije otkrivanja bilo koje bolesti treba da se djeluje da ne dođe do nekog vida bolesti, ali otkrivanje samo jeste, treba da se reaguje u pravo vrijeme i u pravom trenutku. Ne treba da se zavarava s tim „nije meni ništa“ i slično jer dijabetes može dovesti do velikih komplikacija cijelog organizma pa čak i može da bude opasna po život. Što se tiče životnih navika, vremenom životne navike prilagođavamo sebi i sebe prilagođavamo svim životnim navikama – priča nam Bešlija.

Njena sportska aktivnost i zdrav stil života joj pomažu u borbi sa dijabetesom, sportskim aktivnostima se bavi još od drugog razreda osnovne škole.

Sportskim aktivnostima želi dijabetes dovesti do savršenstva.

Hayat
  • Ja sam u sportu od svog drugog razreda osnovne škole, uvijek mi je prioritet bio sport, trening i uvijek sam bila u tome. Nekako sam odlučila da cijeli život budem u sportu. Kada sam otkrila da imam dijabetes  on mi je postao možda još veća motivacija da trebam da se nastavim baviti sportom i da upišem fakultet sporta jer sam  željela zaista da kroz sport  i kroz fizičku aktivnost svoj dijabetes dovedem do savršenstva. Fizička aktivnost zaista jeste nešto što je korisno za sam dijabetes – priča nam Adna Bešlija.

Dijabetes je bolest, ali Bešlija u njoj vidi i svijetlu tačku u životu jer je se radi o nečemu što nas tjera zdravo da se hranimo i pazimo na svoje tijelo.

Samo mala greška može dovesti do visokog skoka ili pada šečera, tvrdi.

Hayat
  • Dijabetes koliko god da je bolest, ja kažem da je ipak dijabetes nešto što nas zaista tjera da se zdravo hranimo, da pazimo na sebe i tvoje tijelo i da ne dopustimo sebi nijednu malu grešku jer svaka greška može da dovede do visokog skoka šečera, pada šečera i nekih drugih komplikacija tako da zaista jeste svijetla tačka. Imamo tu bolest ali smo na neki način zdravi i svom tijelu pružamo nešto zdravo.

Na kraju svoje priče poslala je poruku i drugima koji se bore s ovom bolešću.

  • Preporučila bi im, pogotovo novootkrivenim dijabetičarima ja volim da ih zovem šečerni slatkiši,  da nikada sebe ne smatraju manje vrijednim od nekoga drugog i da dijabetes može da im bude samo motivacija za nešto više u životu i da to im ne treba biti prereka za bilo šta, za bilo koji sport, za posao , školu , faultet i ne trebaju da se stide toga i zatvaraju sebe. Da ih bude stid da na javnom mjestu daju inzulin ili izmjere šečer, jednostanvo to je sastavni dio života, to je nešto što kako ja tako i mnogi drugi žive sa tim i ne trebaju zaista toga da se stide, plaše i da trebaju normalno da žive kao i svako ko nema dijabetes – kazala je Adna Bešlija u emisiji Dobar dan BiH.