Ono što je najviše boli je to što snaja nikada nije kazala zašto se tako svirepo obračunala sa djecom
– Kunem je dan i noć, i na onom svijetu ću da je kunem. Kuću mi je zatvorila, sve mi je uzela, nikad neću da joj oprostim – kroz suze priča Mirjana Perić iz sela Batušinac kod Niša, baka dvije djevojčice koje je prije 23 godine otrovala majka, njena snaja Tanja.
Na porodičnom ognjištu jedne od nekad najimućnijih porodica u ovom kraju ostala je samo Mirjana sa devedesetogodišnjim svekrom, ostali članovi porodice su pomrli, a starica tvrdi da su i oni žrtve tragedije koju je izazvala njena bivša snaha.
– Moj sin Dejan oženio se Tanjom 1994. godine, napravili smo im svadbu kakva se u ovom kraju ne pamti. U naredne dvije godine izrodili su dvoje djece, bili smo presrećni, snaji nismo dozvoljavali ništa da radi, njena obaveza je bila samo da ih čuva, a mi nismo izlazili iz njiva – prisjeća se nesrećna žena srećnih dana koji nisu potrajali, piše Telegraf.
Mirjana Perić (Foto: Telegraf.rs)
Bila je u vinogradu tog proljeća 1996. godine kada su je komšije pozvale kući zbog smrti četvoromjesečne Dragane.
– Vidim dijete na krevetu već modro, ona ćuti, ej kuku, šta me snađe. Mislim malo je, znala sam da bebe mogu da umru tek tako. Okupam je, obučem, sahranismo je, niko ni pomislio nije da je ubijena. Prođe 15 dana kad me opet zovu, mrtva i Tamara. Ne mogu da vjerujem, dijete dvije godine, jako, šta je sad, kakvo nas ovo prokletstvo snađe. Dođe policija, poslaše je na obdukciju, ne prođe dugo, traže da se Dragana iskopa iz groba – priča Mirjana.
U snahu nije sumnjala, sve dok nije potvrđeno da su oba djeteta otrovana.
– Kad su iskopavali Draganu ona stoji pored groba i kaže policajcima “Koja će to majka da uradi, devet mjeseci da ga nosi, pa da ga ubije.” Policajac joj tad reče: “Neko je iz kuće, bilo baba, bilo deda, otac ili ti, mora da se zna ko je”.
Saslušavali su i mene, pitali kako sam ih čuvala, ja objašnjavam da bi ih namirila i ostavljala kod majke, a da sam onda odlazila u njivu. Tanja ništa ne priča, samo jede, jede, uvijek gladna. Jedan dan dođoše, odvedoše je u sobu, poslije malo izađoše i rekoše: “Priznala je!” – opisuje tragediju očajna žena.
Ono što je najviše boli je to što snaja nikada nije kazala zašto se tako svirepo obračunala sa djecom.
– Na suđenju je samo ćutala, i smijuljila se. Mogla je nas da okrivi, da se brani, ali nije. Ne razumijem zašto mi je uništila unučad, ako joj nije bilo dobro, mogla je da ode, a djecu da mi ostavi – kazuje Mirjana.
Snaha je otišla u zatvor, ali za Periće nije bilo utjehe.
– Sin mi je umro prije deset godina, tvrdim od tuge za djecom. Stalno je išao na groblje, sjedio pored spomenika, milovao djecu po selu, nije mogao da ih prežali. Ubrzo mi je umro i suprug, nije više mogao da izdrži muku koja ga je pritiskala – jadikuje starica.
Tanja je osuđena na dvanaest godina zatvora, izdržala ih je u Požarevcu, a da nikad nikome nije objasnila zašto je ubila svoje djevojčice. Ustanovljeno je da su djeca otrovana pesticidom tzv. duhanskom vodom koju im je majka stavila u mlijeko. Djevojčice su umrle u mukama, a Tanja je nakon njihove smrti objašnjavala novinarima da su samo štucnule i prevrnule očima.
U Psihijatrijskoj bolnici gdje je bila na posmatranju, ustanovljeno je da je zločin počinila u uračunljivom stanju.