Kako bi se tahikardija mogla prikladno liječiti potrebno je utvrditi uzrok, ali i vrstu tahikardije
Srce zdrave, odrasle osobe u mirovanju uobičajeno ima od 60 do 100 otkucaja u minuti, a kod sportista čak i manje. Ako se taj broj poveća na više od 100 otkucaja, riječ je o tahikardiji.
Tahikardija je naziv za ubrzani rad srca, odnosno povećanje srčane frekvencije iznad fiziološke granice. Kada obavljamo neku fizičku aktivnost, srčana frekvencija prirodno se povećava. Svako povećanje broja otkucaja srca iznad normalnih granica ne mora nužno ukazivati na tahikardiju. Treba uzeti u obzir da srce djeteta kuca znatno brže nego srce odraslih, a broj otkucaja je isto tako povećan kod osoba sitnog rasta te kod žena.Ako je srce zdravo, tahikardija je većinom samo neprijatna i prolazna pojava koja povremeno narušava kvalitet života, ali ako je riječ o bolesnom srcu, tahikardija može idirektno ugroziti život bolesnika.
Tahikardija se najčešće javlja kao reakcija organizma na određena stanja kao što su: izrazito fizičko naprezanje, stres, iznenadni šok ili strah, povišena tjelesna temperatura, infekcije, anemija, anksioznost, pojačana aktivnost štitne žlijezde (hipertireoza), slabost i virusne upale srca, akutno stanje smanjenog dotoka krvi u srce, suženje krvnih sudova, infarkt miokarda.
Tahikardiju je najjednostavnije dijagnostifikovati uz kliničku sliku i EKG, odnosno elektrokardiografiju. Glavni nedostatak EKG-a je to što on pokazuje srčani ritam u vrlo kratkom razdoblju, a srčane aritmije su u većini slučajeva povremene tokom dana. Prilikom utvrđivanja dijagnoze, pacijenti se najčešće podvrgava nošenju prenosivog elektrokardiografskog monitora (Holter monitor) kojeg pacijent nosi 24 sata. Holter monitor pruža znatno više podataka o srčanom ritmu jer prati srčane otkucaje tijekom dužeg vremena pa je i šansa da se “ulovi” aritmija veća.
Simptomi tahikardije
Kod tahikardije su mogući sljedeći simptomi, ali nije neobično ako oni izostanu. U velikom broju slučajeva, tahikardija se otkrije tek na ljekarskom pregledu:
- ubrzani otkucaji srca,
- bol u grudima,
- gušenje i nedostatak vazduha,
- brzo umaranje,
- iznenadna slabost,
- vrtoglavica ili nesvjestica,
- pritisak u vratu i glavi,
- kratak dah,
- niski krvni pritisak,
- lupanje srca – neprijatan osjećaj nepravilnog kucanja srca.
Tahikardija – liječenje
Kako bi se tahikardija mogla prikladno liječiti potrebno je utvrditi uzrok, ali i vrstu tahikardije. Većina aritmija u prošlosti je liječena ljekovima, dok se danas bolesnici s nekim aritmijama, mogu trajno izliječiti radiofrekventnom ablacijom (metoda kod koje se elektrodom uvedenom u srce venskim putem, isporučuje radiofrekventna energija na područje srčanog mišića odgovorno za nastanak aritmije te toplotom izaziva trajno oštećenje tkiva i prekida ciklus aritmija).
Kod bolesnika sa po život opasnim, tzv. malignim aritmijama može se ugraditi kardioverter defibrilator kojim se prema potrebi isporučuju električni impulsi koji bolesnika vraćaju u normalan ritam.
Ugradnja trajnog elektrostimulatora srca, pejsmejkera, dugogodišnja je uspješna metoda liječenja bolesnika s tzv. bradiaritmijama (sporim radom srca ili značajnim usporenjem provođenja impulsa u srcu) i posljedičnim simptomima. Ovaj uređaj se ugrađuje ispod kože pacijenta s ciljem održavanja normalnog srčanog ritma.
Za određene, prvenstveno benigne aritmije i dalje je terapija izbora medikamentna, lijekovima antiaritmicima, od kojih se najviše upotrebljavaju oni iz grupe beta blokatora, antagonisti kalcijuma (verapamil), propafenon i amiodaron.