Refluksom želuca nazivamo stanje u kojem se kiselina iz želuca (sadržaj želuca) vraća u jednjak; pri čemu uzrokuje bol, neugodu i osećaj pečenja u grlu i prsima.
Refluks predstavlja normalni proces kod djece, ali i odraslih, ako se radi o kratkotrajnim epizodama bez posljedica. Međutim, osobe s gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB) imaju simptome (žgaravica, povraćanje, bolno gutanje) kao rezultat refluksa. On može imati uticaj i na okolne organe (pluća, glasnice, ždrijelo).
Jednjak, cevasti organ kojim hrana putuje od usta do želuca, sastoji se od tkiva obavijenog mišićima. Mišići se pri gutanju kontrahiraju (stežu) kako bi se hrana spustila u želudac. Na donjem kraju jednjaka nalazi se okrugli mišićni prsten koji se naziva donji ezofagealni sfinkter.
Prilikom procesa gutanja hrane taj se mišićni prsten otvara i propušta hranu u želudac, nakon čega se odmah zatvara i time sprečava povratak hrane u želudac.
Međutim, ponekad se mišićni prsten otvara i dok telo ne unosi hranu, a tada dolazi do povratka želučanog sadržaja u jednjak, odnosno do želučanog refluksa.
Relaksacija sfinktera događa se i normalno kada je želudac pun, posebno u ležećem položaju. Onda dolazi do kratkog povrata tekućeg sadržaja u jednjak, no bez simptoma. Kada povrat sadržaja u jednjak dovodi do simptoma ili fizičke povrede sluznice jednjaka, stanje nazivamo GERB-om.
Uzroci želučanog refluksa
Refluks želuca savremena je bolest koja najviše zahvata zapadne zemlje. Česta je bolest, a javlja se u oko 30 – 40% odraslih. Često se javlja i u djece, a u pravilu počinje već pri rođenju.
Pretpostavlja se da je uzrok tome pretilost stanovništva, visok udio masnog tkiva u području trbuha te loš izbor i način prehrane, konzumiranje alkohola i pušenje, masna hrana, gazirana pića, kofein te korištenje lijekova.
Dok želudac ima zaštitnu sluznicu koja ga štiti od iritacije prženom i jako začinjenom hranom, jednjak takvu sluznicu nema – pa se pri povratu želučanog sadržaja u jednjak posljedice te iritacije jače osjećaju kao bol i pečenje.
Hrana koja također može izazvati želučani refluks može biti i ona koju u pravilu smatramo dobrom pa tako zbog svoje kiselosti smetati mogu i rajčice, paprike i citrusno voće.
Ipak, ponekad je važniji način prehrane nego njezin izbor; konzumacija velike količine hrane odjednom spriječit će zatvaranje mišićnog prstena jednjaka što će u narednih pola sata nakon obroka izazvati refluks.
Najrizičnija skupina za razvitak ove bolesti predstavljaju osobe koje tijekom radnog dana slabo jedu, a pri kraju dana, nakon povratka s posla, obilno večeraju nakon čega odmaraju u ležećem položaju.
Ležanje nakon velikog obroka izlaže mišićni prsten jednjaka još većem stresu jer ga pod utjecajem gravitacije hrana pritišće i aktivira njegovo otvaranje što dovodi do povrata sadržaja u jednjak.
Želučani refluks – simptomi
Simptomi želučanog refluksa obično su vrlo očiti, a manifestiraju se kao:
- gorušica (s ili bez vraćanja želučanog sadržaja u usnu šupljinu), – pečenje u području ispod prsne kosti, – bol i pečenje koji se šire u vrat, ždrijelo pa čak i u lice, – bol i pečenje nakon jela ili u ležećem položaju, – vraćanje želučanog sadržaja u usta, – jako izlučivanje sline, – otežano ili bolno gutanje, – moguća anoreksija kod djece, – kašalj, promuklost ili otežano disanje.
Ako se uz navedene simptome razvije i upala grla, promuklost, često podrigivanje i štucanje, bijela sluznica usta i jezika, naslage na zubima i pojava kvržica u grlu, može biti riječ o daljnjem napretku bolesti koje se u medicini naziva GERB, odnosno gastroezofagealna refluksna bolest.
Dijagnoza želučanog refluksa
Na dijagnozu upućuje detaljna anamneza.
Ezofagoskopija (s biopsijama, ako je potrebno) bi trebala biti inicijalni korak u dijagnosticiranju zato što omogućava detekciju, klasifikaciju i često terapiju.
Ezofagealna pH-metrija je korisna metoda za potvrđivanje GERB-a kod pacijenata sa simptomima. Izvodi se pomoću katetera ili kapsule fiksirane u donjem dijelu sluznice jednjaka, a zadatak joj je da prati promene pH-a (kiselosti) u 24 sata.
Želučani refluks – lečenje
Nekomplikovani refluks se leči:
-podizanjem bolesnikova uzglavlja (15 cm), -izbegavanjem jela 3 sata prije spavanja, -izbegavanjem jakih stimulatora želučane sekrecije (npr. kave, alkohola), -izbegavanjem određenih lijekova (npr. antikolinergika), -izbegavanjem određene hrane i -izbegavanjem pušenja.
Za neutraliziranje želučane kiseline može se koristiti antacid koji se uzima sat vremena nakon jela te prije spavanja.
Cimetidin i ranitidin su lijekovi koje liječnik može prepisati osobama koje pate od refluksa kako bi se smanjila kiselost želuca.
Postoje i kolinergički lijekovi koji djeluju na sam mišićni prsten jednjaka tako što ga čine snažnijim i sprečavaju njegovo neželjeno otvaranje. Takvi lekovi, kao što su betanehol ili cisaprid, prepisuju se na recept.
Ipak, najuspješnija metoda lečenja želučanog refluksa jest promena načina prehrane i gubitak viška masnog tkiva.
Želučani refluks – prehrana Način ishrane jedan je od najvažnijih faktora borbe protiv refluksa želuca. Važno je podijeliti dnevni unos hrane u 5 (ili više) manjih obroka kako bi pritisak na mišićni prsten jednjaka bio što manji.
Potrebno je izbjegavati prženu i masnu hranu koja se teže probavlja i stvara više želučane kiseline pa tako u popis zabranjene hrane pripadaju:
- prženi krompirići, – prženi luk, – maslac i margarin, – mleko, – sir, – masno meso i mesne prerađevine, – deserti i grickalice bogati mastima (poput sladoleda i čipsa), – gotovi umaci i preljevi, – so (dodana nakon kuvanja na gotovo jelo). Voće i povrće s visokim udjelom kiselina (citrusno) također može uzrokovati refluks pa treba smanjiti unos naranči, limuna, limete, grejpa, ananasa, rajčice i paprike.
Kofein u većim količinama može izazvati opuštanje mišićnog prstena jednjaka pa je potrebno vrlo pažljivo dozirati kavu, čokoladu, energetska pića, crne čajeve i ostale napitke s visokim udjelom kofeina.
Kako bi se ublažile tegobe uzrokovane želučanim refluksom, u plan prehrane treba uključiti sljedeće namirnice:
- zeleno lisnato povrće – brokula, šparoge, grašak, zelena salata, cvjetača, rikola, – cjelovite žitarice – zob, ječam, kvinoja, heljda, crna riža, kus-kus i druge cjelovite žitarice, – necitrusno voće – jabuke, kruške, banane, dinje, lubenice, marelice, trešnje, – nemasno meso – piletina, puretina, riba i morski plodovi, ako namirnice nisu pržene na ulju ili masti, – jaja – ali samo bjelanjci, – zdrave masti – nezdrave masti zamenite maslinovim, sezamovim ili suncokretovim uljem te avokadom, lješnjacima i lanenim sjemenkama. Tijekom objeda izbjegavajte unositi vodu, a posebno druge napitke, jer oni usporavaju probavu. Posebno je važno izbjegavati alkoholna pića.
Takođe, izbjegavajte prevruće i prehladne napitke, a nakon obroka obvezno pričekajte barem sat vremena pre odlaska na spavanje.