Devedesetih godina je u Srbiji vladao turbo-folk (mada, ni danas nije mnogo drugačije), a na takvu scenu se pojavila i brzo je osvojila lijepa pjevačica Marina Živković. Te 1995. godine ona je otpjevala duet sa Vanesom Šoškić “Plavi haos” i probila se na estradi.
Njena popularnost je vrtoglavo rasla.
Toliko da su je zvali “ženski Aca Lukas”. Pjevalo se po kafanama, klubovima, splavovima “Ne idi od mene”, “Lavica”, “Reci, reci da”, “Malo po malo” (kasnije ju je otpjevala i Vesna Zmijanac), “Hoću s tobom sinove”…
Ona kao da se nije snašla na estradi u sljedećem vijeku. Poslije 2000. godine ona je snimila još nekoliko pjesama, a posljednju 2006. “Zavet ljubavi” za “Grandov festival”.
Marina je potom napustila muzičku karijeru, promijenila je pravoslavnu vjeru i priključila se sekti Hare Krišna. IPostala je bijeli mag, završila je kurs za iscelitelja. Rekla je jednom prilikom da ona nema nikakvu agenciju, da isključivo pomaže najbližima i da je ona “samo provodnik nečega što je iznad nas”.
A ime koje je u skladu sa novom vjerom dobila joj je Maha Matra (velika mantra).