Oni su se zarazili Corona virusom prije nekoliko mjeseci i preživjeli ga, ali i dalje su zaglavljeni kod kuće, bore se za svaki udisaj. Više nisu zarazni, ali neki se osjećaju toliko loše da jedva hodaju, a drugima se zavrti u glavi pri pokušaju da skuhaju ručak. Iz mjeseca u mjesec dolaze u bolnicu s novim simptomima, moleći doktore za odgovore.
Kako se koronavirus širio Sjedinjenim Državama tokom sedam mjeseci, zarazivši najmanje sedam miliona ljudi, neki od njih osjećaju ozbiljne, iscrpljujuće i tajanstvene učinke Covida-19, koji traju daleko dulje od nekoliko dana ili sedmica.
Vjeruje se da broj pacijenata koji se hrvaju s nizom alarmantnih simptoma mjesecima nakon što su se prvi put razboljeli – nekoliko hiljada. Njihovi slučajevi, koje medicinska zajednica još uvijek slabo razumije, mogu igrati značajnu ulogu u oblikovanju sposobnosti zemlje da se oporavi od pandemije.
Prema nekim procjenama, čak će svaki treći pacijent s Covidom-19 razviti simptome koji traju dugo. Simptomi imaju širok raspon – od prodorne boli u prsima i goleme iscrpljenosti do ubrzanoga rada srca. U ovoj se skupini nalaze mladi i inače zdravi ljudi. Jedna od teorija je da pretjerani odgovor imunosnoga sistema igra ulogu.
Neki su nesposobni za rad. Mnogima će možda trebati dugotrajna medicinska njega. Ipak, mnogi kažu da je njihov najveći izazov natjerati druge ljude da im jednostavno – povjeruju. U intervjuima za New York Times, četvero ljudi koji se bore s dugotrajnim posljedicama dugo nakon što su pokupili koronavirus opisalo je svoja iskustva.
Bivša sportašica sada ne može ništa
Karla Monterroso (39) iz Los Angelesa vodi organizaciju koja se zalaže za prava crnaca i latinoamerikanaca u tehnologiji, ali od marta ne može raditi puno radno vrijeme. Nije se mogla testirati otprilike mjesec dana nakon što se prvi put razboljela, a tek nedavno je razvila antitijela na koronavirus.
“Prije ovoga bila sam dizačica utega, kajakašica, planinarka. Trenutno ne mogu raditi ništa fizički, a da sebi ne naštetim. To je kao da vam je neko prepolovio bateriju i udvostručio vrijeme punjenja. Moram se psihički pripremiti za tuširanje.
Prvih nekoliko mjeseci nisam vjerovala. Je li ovo u mojoj glavi? Kada sam prije nekoliko sedmica dobila pozitivan test na antitijela, jecala sam otprilike sat vremena. Bilo je kao, na papiru je, zapisano je da mi se to dogodilo. Prije toga sjedite tamo i neprestano ispitujete vlastito tijelo, a niko vam iz medicinske zajednice ne vjeruje.
O tome nije bilo javnozdravstvene kampanje. Imam rodbinu koja vjeruje da ako pijete vruću vodu i limun, to će izliječiti Covid-19. Imam rođake koji vjeruju da sam se razboljela jer previše radim. Mogla sam se jednako lako izložiti ovoj stvari, a da danas nemam simptoma i budem dobro. Nema kontrole nad tim. Sve je to ruski rulet. To je vrlo neugodna istina.”
Bila je uvjerena da neće preživjeti
Candace Taylor (38) radila je na odjelu za naplatu u bolnici u Atlanti kada se u martu testirala na virus. Opisala je dugoročne simptome koronavirusa i pogoršanje prethodnoga stanja hronične bolesti.
Imam bolove u prsima svaki dan od marta. Razvila sam unutrašnju drhtavicu. Dobivam vrtoglavice. Imam tahikardiju. Sitni krvni ugrušci. Pucketanje u ušima. Izgubila sam glas. Ima dana kada ne izgovorim nijednu riječ. Stalno sam se pitala kada će ovo prestati. Nisam mogla ležati ravno. Morala sam spavati u naslonjaču više od dva i pol mjeseca. U jednom sam trenutku razmišljala o pisanju oporuke. Mislila sam da neću uspjeti.
Nisam mogla raditi. Moj se posao sastoji od govora između osam i 12 sati. S obzirom na to da sam promukla, ne mogu razgovarati ni 15 minuta. Od svoga poslodavca nisam primila plaću od maja. Invaliditet mi je odbijen. Niko mi ne vjeruje. Ne vjeruju meni i hiljadama nas koji imamo ove simptome još dugo nakon početne zaraze.