Sremuš je jedna od moćnih samoniklih biljaka koja poslije hladne i duge zime brzinom munje obnavlja tijelo i čisti organizam od glave do pete. U narodu poznat kao medveđi luk,ova biljka čisti organizam od toksina, ima antibakterijsko i antivirusno dejstvo.
Travari kažu da je dovoljan samo gram sremuša dnevno da podstaknete cirkulaciju, a domaćice iz Čačka imaju mnogo ljekovitih recepata čiji glavni sastojak je upravo medveđi bijeli luk.
“Sremuš se sitno isjecka ili se samelje, a potom zamiješa sa projinim brašnom i jabukovim sirćetom. Kada se zakuha umota se u oblogu i stavi na bolno mjesto. To je izuzetno djelotvorno kad neko ima visoku temperaturu, upalu ili zapaljenja, sremuš to sve izvlači kao rukom odneseno. Osjećete se kao potpuno novi, čak se vjeruje da nakon dugog zimskog sna medvedi prvo u šumama potraže sremuš kako bi se okrepili”, rekla je Vinka Dlačić za RINU.
Srbi su oduvijek vjerovali u lijekove iz prirode, a upravo sremuš jedan je od dokazano najboljih. Vješte domaćice od njega prave salate, pite ali ljekovita svojstva medvjeđi luk ima i kada se nasjecka u rakiju, po nogućstvu komovicu.
“Nekada nije bilo apoteka na svakom ćošku kao danas. Liječili smo se mnogo drugačije, ali bilo je uspješno. Osim za temperaturu i upale, u kombinaciji sa rakijom je odličan lijek za bolove u želucu. Pročišćavanje čitavog organizma. Takođe se može pomiješati sa medom, maslinovim uljem ili napraviti čaj“, kaže Vinka.
Miris bijelog luka sremuš ima samo dok se jede, pa je to razlog da ne odustajete od ovog divljeg lijeka iz prirode sa kojim, kako kažu, svi bolovi prestaju kao rukom odnešeni.
Raste na obroncima palnina i ima ga u planiskim područjima, najviše na Jelici i Povlenu. U selu Donji Taor ovoj samonikloj ljekovitoj biljci posvećena je i manifestacija „Dani sremuša“. Na oko je sličan đurđevku, ali ima miris bijelog luka po kome se prepoznaje.