Kada dođu stari i iznemogli dani bitno je da uz sebe čovjek ima dragu ruku da mu pomogne i prinese.
Dragi sine/kćeri, Sada još nisam ostario, a kada me budeš video takvog budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumijeti. Ako se zaprljam za vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv. Sjeti se sati koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati, saslušaj me.
Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ispočetka, prije nego što bi utonuo u san. Ako se ne budem želio kupati, ne ismejavaj me i ne vrjeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljadu razloga da bi ušao u kadu. Kada opaziš moje ne poznavanje novih tehnologija, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu.
Ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, pravilno se oblačiti, suočiti se sa životom. Ako nekada u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim, i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš poslušati.
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne. Kada mi umorne noge više neće dozvoliti da hodam, pruži mi ruku. Jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si činio prve korake. I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš razumijeti.
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava. Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao te pripremiti na putovanje života. Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj da si bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog.
Budi pored mene i pokušaj me razumijeti i pomoći. Tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti sa osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.