‘Cijela mi je ruka ušla u njegovo oko i zabila sam ju koliko god sam duboko mogla. Iznenadilo me koliko je bio mekano, osjećala sam se kako da sam stavila ruku u staklenku želea’, prisjeća se
Leeanne Ericson (38) bila je s obitelji i prijateljima na plaži San Onofre u južnoj Kaliforniji.
„Bilo je tako lijepo ovog vikenda. Voda je bila tako plava i blistava. Ostali iz društva su imali daske, a ja sam jedina plivala“, prisjetila se travnja 2017. za National Geographic koji počinje prikazivati seriju o napadima morskih pasa,
“Primijetili smo kako je morski lav izronio lijevo od mene i pogledao ravno u nas. Pogledala sam svog zaručnika Dustyja i rekla:” Taj morski lav mi izgleda malo uspaničen.” “Odmah je ponovo zaronio. A j asam počela plivati prema obali“, opisuje, prenosi Mirror.
Trenutak kasnije osjetila je kako joj nešto ugrizlo za desnu nogu i stražnjicu i povlači je ispod površine.
“Osjećala sam kao da mi se britve ulaze u nogu”, kaže. “Vrištala sam najglasnije što sam mogla. Čim me je zgrabio za nogu, shvatila sam što je to. Razmišljala sam o svojoj djeci. I sjećam se kako sam razmišljala o svom zaručniku koji ne zna gdje sam ili što mi se događa.“, opisuje trenutke strave.
‘Bilo je vrlo smireno pod vodom’
No nije se predala, a usprkos svemu ostala je pribrana. “Sjećam se da sam pokušavala odgurnuti morskog psa gurnuti s noge. Povukao me nekih 10 metara ispod površine, mogla sam primjetiti kako postaje sve tamnije. Bilo je vrlo mirno i smireno pod vodom.”, rekla je.
Sama suočena s opakim predatorom čije su se čeljusti stegnule oko njenih bedara, vidjela je da su oči morskog psa samo nekoliko centimetara od njezinih – i odlučila uzvratiti udarac.
Sa svom snagom koju je uspjela skupiti, udarila je morskog psa u oko.
“Cijela mi je ruka ušla u njegovo oko i zabila sam ju koliko god sam duboko mogla. Iznenadilo me koliko je bio mekano, osjećala sam se kako da sam stavila ruku u staklenku želea“, prisjeća se.
“Morski pas me pustio, i ja sam plivala prema površini.”
No to nije značilo da je njena borba gotova.
‘Vrisak kakvog još nisam čuo, sledio mi je krv u žilama’
Stručnjaci vjeruju kako je Leeanne napao mladi primjerak velikog bijelog morskog psa koji ju je vjerojatno zamijenio za morskog lava. Zaručnik Dusty kaže: „Dok sam veslao, čuo sam vrisak koji je za sekundu nesetao pod vodom. Onaj vrisak koji vam sledi krv u žilama, prodorni vrisak kakvog još nikad nisam čuo.
„Okrenuo sam se što sam brže mogao , a na površini nije bilo ni najmanjeg mreškanja. “Pogledao sam oko sebe, čekao, čekao, čekao, ali nikad se nije pojavila. Leeanne se ispod vode borila s morskim psom, koji ju je napokon pustio – nakon što joj je otkinuo velik komad noge.
Sjeća se da je stigla do površine, gdje ju je Dusty stavio na dasku za surfanje i započeo mahnito plivati natrag prema obali. „Bila sam u crvenoj lokvi krvi. Mali djelići mog mesa plutali su okolo u vodi. ” prisjeća se Leeanne, koja ima sedmogodišnje blizance i 15-godišnju kćer, rekla je.
‘Bila je siva, kao da je već mrtva’
Kad su stigli na plažu, medicinari iz lokalne morske baze već su stigli helikopterom koji ju je prebacio u bolnicu dok se zadnjim snagama držala na životu.
Jedan od posade, bolničar David Lewis, opisuje: “Ona više nije ni krvarila, do tog trenutka je stvarno izgubila svu krv.”
Justine Myers, isto dio liječničkog tima ističe kako joj je prva pomisao bila da će gotovo sigurno morati odrezati nogu kako bi imali šanse spasiti ju.
I Dusty je također mislio da neće preživjeti. “Bila je potpuno sive boje, izgledala je kao da je već mrtva”, kaže on. “Nikad joj nisam rekao da je volim do tada.”
„To mu je bio prvi put da mi je to rekao. I mislim si, ‘od svih vremena, sad si mi našao to reći’. Ali barem da sam umrla, to bih čula prije smrti,“, kaže Leeanne.
Morala ponovo učiti hodati
Provela je devet tjedana na intenzivnoj njezi, prošla osam operacija, transfuziju krvi i presađivanje kože. Iznova je morala naučiti hodati i još uvijek nema osjećaj u ozlijeđenoj nozi.
„Većeg dijela mojeg koljena i glutena više nema, kvadriceps mi je nestao, gotovo je sve propalo. Uzeli su mi kožu s lijeve noge da bi zatvorili rane na desnoj.
“Nema više mesa preko zgloba kuka, tako da samo neko vrijeme mogu ležati na boku, sjediti ili stajati. Ali zahvaljujem Bogu što nisam izgubila nogu, niti život. “, zaključuje.